Dizajn sajta i korisničko iskustvo
Navigacija je deo sajta koji posetilac koristi na svakoj stranici, ali o kome vlasnici biznisa retko razmišljaju nakon što sajt bude završen. Upravo zato je navigacija jedan od najčešćih izvora frustracije: stavke u meniju imaju nazive koji znače nešto samo vlasnicima biznisa, struktura ne prati logiku posetioca, a na telefonu je potrebno tri klika da se uopšte dođe do važne informacije.
Loša navigacija ne izaziva dramatičan odlazak sa sajta ali ako posetilac ne pronađe ono što traži, izgubi strpljenje i ode.
U ovom tekstu ćete naučiti kako da strukturirate navigaciju koja posetiocu olakšava snalaženje: koliko stavki da imate, kako da ih nazovete i šta da radite sa mobilnim menijem. Za kompletan vodič o korisničkom iskustvu, pročitajte naš detaljni članak o UX-u za početnike.
Ovo je pitanje koje izgleda jednostavno, ali većina sajtova ima veliki problem sa brojem stavki u navigaciji. Najčešća greška je da se u glavni meni stavi sve što postoji na sajtu, po principu „ako je na sajtu, treba da bude i u meniju.” Rezultat je meni sa 10, 12, ponekad i 15 stavki koji posetioca dočeka kao previše opcija.
Postoji psihološki princip poznat kao Hikov zakon koji kaže da što više opcija osoba ima, to joj je potrebno više vremena da donese odluku. Kada je u pitanju navigacija na sajtu, to vreme se meri u sekundama, a strpljenje posetioca u još manje od toga. Navigacioni meni sa pet do sedam stavki je raspon u kome se većina posetilaca snalazi bez napora. Sve iznad toga počinje da stvara osećaj pretrpanosti.
To ne znači da vaš sajt treba da ima samo pet stranica. Znači da glavni meni treba da sadrži samo najvažnije destinacije, one koje posetilac najčešće traži. Sve ostalo može da živi u podmenijima, u futeru (podnožju sajta), ili na samim stranicama kroz linkove u tekstu.
Nazivi u navigaciji su jedan od onih detalja koji deluju trivijalno, a imaju ogroman uticaj na to da li se posetilac snalazi na sajtu. Pravilo je jednostavno: svaka stavka u meniju treba da kaže posetiocu šta će zateći na toj stranici, bez potrebe da razmišlja ili nagađa.
U praksi, najčešći problemi su nazivi koji koriste interni žargon firme, kreativni nazivi koji zvuče zanimljivo ali nisu jasni, i nazivi koji su previše široki da bi bili korisni.
Evo konkretnog primera. Agencija za nekretnine u Beogradu je u meniju imala stavke „Rezidencijalni program”, „Komercijalni program” i „Investicioni program.” Za ljude koji rade u toj agenciji, ovi nazivi su savršeno jasni. Za čoveka koji traži stan za kupovinu, nijedan od ovih naziva ne govori dovoljno. Kada su nazive promenili u „Stanovi na prodaju”, „Poslovni prostori” i „Zemljišta i investicije”, posetioci su počeli da klikću na prave stavke umesto da nasumično otvaraju stranice tražeći ono što im treba.
Isto važi za kreativne nazive. „Naša priča” umesto „O nama”, „Započnite putovanje” umesto „Usluge”, „Budimo u kontaktu” umesto „Kontakt.” Ovi nazivi možda zvuče toplije ili originalnije, ali posetilac koji skenira meni u pola sekunde traži reči koje odmah prepoznaje. A to su najčešće najjednostavnije moguće reči.
Padajući meniji (dropdown) su koristan alat za organizovanje većeg broja stranica bez pretrpavanja glavnog menija. Ali samo ako su pravilno korišćeni. Kada nisu, postaju zamka u koju posetilac upada i iz koje ne zna kako da izađe.
Prva greška je padajući meni sa previše stavki. Ako posetilac klikne na „Usluge” i pred njim se otvori lista od 15 podstavki, efekat je isti kao da nema organizacije uopšte. Padajući meni treba da sadrži maksimalno pet do sedam podstavki. Ako imate više od toga, to je signal da vam treba dodatni nivo organizacije, recimo grupisanje usluga u dve ili tri kategorije.
Druga greška su višeslojni padajući meniji, gde jedna podstavka otvara još jedan podmeni, koji otvara još jedan. Ovo je posebno problematično na mobilnim uređajima, gde je navigacija prstom daleko manje precizna nego mišem. Ako vaša navigacija zahteva tri nivoa dubine, to obično znači da struktura sajta treba da se pojednostavi, a ne da se kompleksnost sakrije iza još jednog podmenija.
Treća greška, specifična za mobilne uređaje, su padajući meniji koji rade na „hover” (prelazak miša preko stavke). Na telefonu ne postoji hover. Posetilac tapne na stavku i očekuje da se otvori podmeni, ili ga odvede na stranicu. Ako se desi oboje istovremeno, to odmah izaziva frustraciju. Na mobilnom uređaju, svaka stavka koja ima podmeni treba da prvo otvori taj podmeni, a tek nakon toga posetilac bira gde želi da ide.
S obzirom na to da većina poseta sajtovima u Srbiji dolazi sa telefona, mobilna navigacija zaslužuje posebnu pažnju. I ovde važi princip koji se provlači kroz ceo tekst: jednostavnost pobeđuje.
Hamburger meni (ona ikonica sa tri horizontalne linije) je danas standard na mobilnim sajtovima i posetioci su navikli na njega. Ali sam hamburger meni nije dovoljan. Ono što se krije iza njega mora da bude jednako promišljeno kao i desktop navigacija.
Najvažnija razlika između desktop i mobilne navigacije je u tome kako posetilac komunicira sa menijem. Na računaru, posetilac vidi ceo meni odjednom i može pogledom da skenira sve stavke za sekundu. Na telefonu, meni se otvara kao lista koja zauzima ceo ekran, i posetilac mora da skroluje ako ima previše stavki.
Zato je na mobilnom uređaju još važnije da stavke budu jasno imenovane i da ih bude što manje. Ako na desktopu možete da prođete sa sedam stavki i dva padajuća menija, na telefonu razmislite da li možete da svedete na pet stavki sa jednostavnom strukturom.
Još jedna stvar koju često vidimo na domaćim sajtovima: dugmad unutar mobilnog menija su premala za pritisak prstom. Posetilac pokuša da tapne na „Usluge” i umesto toga otvori „O nama” jer su stavke previše blizu jedna drugoj. Svaka stavka u mobilnom meniju treba da ima dovoljno prostora oko sebe da se može pouzdano pritisnutipalcem, bez straha da će se otvoriti pogrešna stranica.
Futer (podnožje sajta) je deo stranice koji mnogi vlasnici biznisa tretiraju kao mesto za sitna slova i pravne napomene. U stvarnosti, futer je vredan navigacioni resurs koji rešava problem na koji glavni meni ne može uvek da odgovori.
Posetilac koji dođe do kraja stranice i nije pronašao ono što traži ima dva izbora: da se vrati na vrh i ponovo proba sa menijem, ili da ode sa sajta. Futer mu daje treću opciju: pregled svih važnih stranica na jednom mestu, bez potrebe da se vraća na vrh.
Dobro organizovan futer sadrži linkove ka svim ključnim stranicama, uključujući i one koje nisu u glavnom meniju. Kontakt informacije (adresa, telefon, email) treba da budu vidljive u futeru na svakoj stranici. Za uslužne firme, futer je odlično mesto za linkove ka pojedinačnim uslugama koje bi u glavnom meniju stvorile gužvu.
Bitno je da futer bude organizovan u logične grupe. Na primer: jedna kolona za usluge, jedna za informacije o firmi, jedna za kontakt podatke. Nemojte sve linkove staviti u jedan dugačak niz. Posetilac treba da jednim pogledom vidi gde je ono što traži.
Osim glavnog menija i futera, postoji još jedan sloj navigacije koji pomaže posetiocu da se snađe: navigacija unutar samog sadržaja.
Breadcrumbs su oni mali linkovi na vrhu stranice koji pokazuju gde se posetilac trenutno nalazi u strukturi sajta. Na primer: Početna > Usluge > Ugradnja klima uređaja. Za sajtove sa više od 10 stranica, breadcrumbs su izuzetno korisni jer posetiocu daju kontekst i mogućnost da se brzo vrati korak unazad bez korišćenja glavnog menija.
Drugi oblik navigacije unutar stranice su linkovi u samom tekstu koji vode ka povezanim stranicama. Ovo je nešto o čemu detaljnije pišemo u kontekstu interne strukture sajta u vodiču o tehničkoj optimizaciji sajta. Ovde je važno napomenuti da ovi linkovi nisu samo dobri za pretraživače, već i za posetioce: umesto da se vrate u meni i traže stranicu o srodnoj temi, kliknu na link u tekstu i nastave čitanje.
Za duže stranice (recimo stranicu usluge sa više sekcija), korisna je i navigacija unutar same stranice, takozvani „anchor” linkovi. To su linkovi na vrhu stranice koji vode ka pojedinim sekcijama ispod. Na primer, stranica računovodstvene firme može na vrhu imati linkove „Naše usluge”, „Cene”, „Proces rada” i „Kontakt” koji vode direktno ka tim sekcijama. Posetilac ne mora da skroluje kroz celu stranicu da bi pronašao ono što ga zanima.
Navigacija nije mesto za kreativnost, izmišljanje tople vode i bespotrebno eksperimentisanje. To je deo sajta koji treba da bude predvidljiv, jasan i nevidljiv u najboljem smislu te reči. Ako posetilac razmišlja o vašem meniju, to znači da meni ne radi svoj posao.
Jedna stvar koju možete proveriti već danas: otvorite svoj sajt na telefonu, otvorite meni i pokušajte da u tri klika dođete do stranice vaše najvažnije usluge. Ako vam treba više od toga, tu je vaš prvi popravak.
Želite da proverite da li vaš sajt ima ovaj problem? Uradite besplatnu procenu na dobarsajt.com.